Stonska torta

PRIČA

Ove godine prvi sam put čuo da postoji stonska torta. Ne znam kako je to promaklo mom radaru za detektiranje tradicionalnih jela i slastica sve ove godine. Zaintrigirala me činjenica da je tjestenina (dugi makaroni) sastavni dio ove torte. Proučavajući recept pomislio sam da je da je riječ o jednostavnoj torti. Međutim, stonska torta kompliciranija je nego što se čini.

Tortu nikada nisam radio, vidio sam je jedino na fotografijama, ali u mnogo čemu me podsjetila na imotsku tortu koju radim već godinama. Prvo što mi je promaklo i što sam previdio je činjenica da se ona radi za veliku količinu ljudi, naravno za neke svečanije prilike te da se peče u dosta velikom loncu. Ujedno sam shvatio da je osmi mjesec najgori mjesec kada želiš doći do informacije ili do bilo kakve pomoći. Svi živi su na moru. Torta je velika pa se koristi lonac koji ujedno onemogućava curenje tekućine.

Recept za Stonsku tortu ne postoji

Odlučio sam se na umanjenu verziju torte, odnosno na izradu u klasičnom kalupu promjera 28 cm. I da, naravno da sam sve korisne informacije i savjete počeo dobivati 15 minuta nakon što sam tortu stavio u pećnicu.

U moru recepata za ovu tortu gotovo je nemoguće pronaći onaj pravi zato što on jednostavno ne postoji. Svi tradicionalni kolači koji se prenose s generacije na generaciju drugačije se pripremaju, svaka obitelj ima nešto svoje, prepoznatljivo, što ih razlikuje od drugih. Možda je to u prošlosti bilo rivalstvo ili odraz društvenog statusa.

Primjerice, tijekom 17. stoljeća u obitelji je bilo pomoraca koji su donosili začine (mahunu vanilije i koru cimeta) s Dalekog istoka. Danas taj splet varijacija i izvedenica čini bogatstvo hrvatske kulinarske tradicije.

Prilikom izrade treba obratiti pažnju na tijesto koje treba malo tvrđe umijesiti. Tijesto ne daje nikakav okus. Ono doslovno služi kao omotač koji sve sastojke drži na mjestu. Torta se dosta dugo peče, ali se mora paziti da se ne prepeče.

Neobična, privlačna i neusporediva

Gotovo svi recepti navode kako je torta najfinija drugi dan, kada se arome prožmu. Makaroni se moraju skuhati prije punjenja i pečenja. Treba pripaziti da ih ne raskuhate. Sastojci za nadjev obavezno se moraju stavljati odvojeno. Suhi posebno, umućena jaja posebno i komadići maslaca posebno.

Upravo taj dio prekasno sam saznao. Za razliku od sugeriranog, otopljeni sam maslac dodao direktno u suhe sastojke. Potkrala mi se još jedna manja pogreška. Jaja sam možda malo prejako izmiksao pa su bila previše kremasta što je suvišno za stonsku tortu.

Otežavajuća ili olakšavajuća stvar je što tortu ne mogu usporediti s nekom drugom tortom. Ne mogu se oteti dojmu o istodobnoj neobičnosti i privlačnosti ove torte. Moj prvi, ne baš toliko uspješan pokušaj sigurno nije i posljednji.

Sastojci za 10 osoba:

NAČIN PRIPREME

1. 

   Umijesite tijesto od brašna, jaja, soli i malo maslinovog ulja te ga ostavite na sobnoj temperaturi da odmori. 

2. 

   Stavite lonac s vodom na vatru. Dok čekate da voda zakuha, usitnite bademe i orahe. Pomiješajte sve suhe sastojke (bademe, orahe, naribanu čokoladu, koricu limuna, cimet i šećer). 

3. 

   Napravite kremu tako da lagano umutite jaja s mahunom vanilije i malo kruškovca. 

4. 

   Tijesto razvaljajte tanko i prebacite preko kalupa tako da dosta tijesta prelazi preko rubova. Prije tijesta kalup namažite maslinovim uljem ili maslacem.

5. U kipuću vodu ubacite makarone i kuhajte ih pazeći da se ne raskuhaju. Kuhane makarone dobro ohladite.

6. 

   U kalup redom slažite red smjese (suhi sastojci), red kreme, pobacajte kockice maslaca te red makarona. Nastojte makarone poslagati pravilno kako bi presjek torte izgledao ljepše i pravilnije. Taj redoslijed se ponavlja dok ne ispunite kalup ili dok ne potrošite sastojke. 

7. 

   Kraj završite razmućenim jajima i komadićima maslaca. Sve zatvorite viškom tijesta i lagano sve pritisnite rukama.

8. 

   Ovisno o veličini torte pecite je na 160/170 stupnjeva oko 45 minuta. Nakon što se torta ispeče, obavezno je izvadite iz kalupa i okrenutu ostavite da se hladi.